oblikovana od noći
priseća se prve kapi mržnje
razbijene čaše Vremena
rekla mi je da potonem u glas
nestanem negde duboko
ispod njenih nemira
ispod mlade mesečine Ljubavi
Ksifias ništa ne razume! - pričala
bi satima svoje pokajanje
arhivaru unutrašnjeg svemira
╝╗║