Žarko Milenić
PSIHIJATAR
Ured je bio neprozračen. Čak se mogao osjetiti miris nekog sira kojem je prošao rok trajanja. Dakle, još nije bila stanka za ručak. Službenik, koji je sir bio kupio na sniženju, bio je mrzovoljan. Broj 1201004872348 se tome nije iznenadio. Rijetko kojeg je službenika sreo da je dobre volje. Dobre volje su bili samo oni koji su od njega očekivali mito. Ovaj je pak od broja 1201004872348 očekivao samo podatke.
Broj 1201004872348 pomisli kako je to dobro. Bilo bi grozno kad bi mu službenik izjavio sućut za smrt njegovog psihijatra. To ga ne bi ni malo obradovalo. I zašto bi? Svoju psihijatricu ionako nije volio. Kad je zatražila čašu vode ipak joj je donio joj ali preko volje. Odavno joj je svako jutro u sebi poželio da se ne probudi. Odahnuo je kad je umrla. Moglo je to biti i ranije.
- Broj?
- 1201004872348.
- Kad je umro vaš psihijatar?
- Noćas.
Broj 1201004872348 je bio pospan. Pomisli kako se trebao prvo dobro ispavati. Nije dobro spavao ne samo prethodne noći već ni tri prethodne. Toliko dugo je njegova psihijatrica umirala.
- Jeste li donijeli izvod iz matične knjige umrlih?
Broj 1201004872348 predade službeniku plastičnu karticu bez riječi. Ovaj je ubaci u računalo. Podaci iz donesenog izvoda prenijeli su se na stranicu s podacima o broju 1201004872348.
Broj 1201004872348 se pitao da li službenik očekuje kako će on podnijeti zahtjev da mu se dodijeli određeni psihijatar. Bilo je puno takvih koji su se tome nadali. Imao je jednog prijatelja koji je imao takav plan. Tip je imao psihijatricu koja mu se nije sviđala. Upoznao je drugu psihijatricu kojoj se pak nije sviđao njezin pacijent. Riječ «pacijent» nije se koristila u službenim zapisima (tamo je funkcionirala riječ «građanin») već samo u svakodnevnim razgovorima.
Pomišljao je da se svoje psihijatrice riješi uz pomoć one koju je upoznao. Bili su zajedno skovali plan. Srediti da to bude nesretan slučaj. No ubrzo su od toga odustali. Svaki psihijatar je o svom pacijentu svakoga mjeseca podnosio izvještaj policiji. Psihijatrica negdašnjeg prijatelja broja 1201004872348 je u jednom izvještaju napisala da je njezin pacijent upoznao tuđeg psihijatra prema kojem je pokazao bolesnu naklonost. Zbog toga je morao ići na bolničko liječenje. Pušten je kad je potpisao izjavu da se s tom psihijatricom više neće viđati. Nije bilo preporučljivo pacijentima družiti se s tuđim psihijatrima. Svaki pacijent je po prstenu mogao vidjeti tko je psihijatar a tko pacijent. Mogao si se, dakako, slučajno sresti s tuđim psihijatrom. Vjerojatnost da ćeš sresti psihijatra iznosi pedeset posto. Ali održavati kontakte s njim smatralo se besmislenim. Čemu ti onda služi tvoj osobni psihijatar?
Prijatelj broja 1201004872348 je imao sreću. Njegova psihijatrica je umrla. Prijavio je njezinu smrt i podnio zamolbu da mu se dodijeli psihijatrica u koju je bio zaljubljen. No zamolba je odbijena s obrazloženjem da ta psihijatrica ima svoga pacijenta i da bi se tom pacijentu, dakle, morala naći druga pacijentica a to ne bi bilo dobro za njega. Javile bi se frustracije a onda i neuroze, možda i psihoze. A cilj društva je prvenstveno zdravlje pacijenata. Mi smo zdravo društvo.
Možda bi se prijatelju broja 1201004872348 udovoljilo da je istovremeno umro i pacijent njegove ljubljene psihijatrice. Ali vjerojatnost da se to dogodi bila je vrlo mala. Tako mu je dodijeljena nevoljena psihijatrica. Nije prošlo dugo i prijatelj broja 1201004872348 se ubio. O tome novine nisu pisale.
Broj 1201004872348 je čuo priču kako je zahtjevu jednog broja udovoljeno. Radilo se o pacijentu-udovcu koji je podnio zahtjev da mu se dodijeli psihijatar određenog spola. Njegovog. Naime otkrio je kako je zapravo homoseksualac. Navodno je tom zahtjevu udovoljeno. Broj 1201004872348 nije znao je li ta priča istinita. Ni o tom slučaju, ako se i dogodio, novine nisu pisale. Doduše nije bilo neobično imati psihijatra istog spola. Kad postaneš punoljetan dodijele ti psihijatra na osnovu tvog dosjea. Tamo piše između ostalog i to jesi li heteroseksualno ili homoseksualno orijentiran.
Društvo je bilo nalik agenciji za poznanstva koja svoje usluge obavlja, doduše, besplatno ali se ne obazire na želje svojih klijenata.
Ipak je broj 1201004872348 podnio službeniku zahtjev za dodjelu određenog psihijatra.
- Što je to?
Broj 1201004872348 objasni.
Službenik je primivši karton s podacima o željenom psihijatru zijevnuo. Bio je naviknut na optimistične pacijente-udovce. Djeci su u dalekoj prošlosti ponegdje roditelji sami birali bračne partnere svojim sinovima i kćerima. Vjerojatnost da će u takvim bračnim zajednicama doći do ljubavi bila je vrlo mala. Razvodi su bili vrlo rijetka pojava. Bilo je nemoralno razvesti se. Ali udovci i udovice imali su zadovoljštinu, ako su se željeli ponovo oženiti ili udati sami birati novog bračnog sudružnika. Druga sreća. Sada nema ni te mogućnosti.
Najednom je službenik dobio volju za razgovor. Broj 1201004872348 se pitao - zašto. Vjerojatno od početka radnog vremena nije bilo stranaka. Naviknut veći dio radnog vremena provoditi uz novine a kod kuće samo uz svog psihijatra valjda je poželio s nekim popričati. Makar to bilo samo službeno.
- U ovom uredu radim skoro dvadeset godina… – reče službenik.
Broj 1201004872348 ne reče ništa. Pomisli kako će morati slušati službenikovu ispovijed. Bilo bi mu to neobično. On nije psihijatar. Nije se školovao za psihijatra već pohađao običnu školu za obične građane. Nije navikao slušati već biti saslušavan. Svaki dan se ispovijedao svom psihijatru. Bolje reći svakodnevno je sudjelovao u psihijatrijskim seansama.
- Za tih dvadeset godina – nastavi službenik – znam da niti jednom takvom zahtjevu nije udovoljeno… To nije moj resor, naravno, i to bi me se ne bi trebalo ni ticati. Ali znam službenika u ovoj istoj zgradi koji to vodi. Te zahtjeve ne rješava on već odbor čija imena se drže u tajnosti. On samo uručuje rješenja. Rekao mi je da niti jedno rješenje koje je uručio nije bilo pozitivno riješeno! A dobro ga znam. On ne laže. Nije takav, a nema ni razloga da laže!
Broj 1201004872348 se zapita kome je dosadnije. Ovom službeniku koji toliko godina radi ovaj rutinski posao, njegovog psihijatru koji se sada dosađuje u njihovom stanu da bi počeo zapravo raditi u slobodno vrijeme njegovog pacijenta. Slušati ono što mu priča i davati savjete. Ili samom broju 1201004872348 čiji posao inženjera koji nadzire rad robota nije ništa manje rutinski.
- Pitam se – nastavi službenik pred šutljivim brojem 1201004872348 – zašto ste tako uporni. Zašto predajete svoje zamolbe kad dobro znate da od toga neće biti ništa?
Broj 1201004872348 je i dalje šutio što najednom brbljavog službenika nije obeshrabrilo da nastavi.
- Što imate od toga?
Broj 1201004872348 htjede izreći latinsku sentenciju: Dum spiro, spero ili njezin prijevod: Dok se živi, nada se. Al pomisli kako je to besmisleno. Službenik vjerojatno nikad nije ni čuo za latinski jezik.
- Da sam na vašem mjestu i da znam kako stoje stvari nikad se ne bih zanosio da će mom zahtjevu biti udovoljeno…
«Budalo jedna», pomisli broj 1201004872348. «U pravu si. ali ja ću dobiti ono što sam htio. Bolje reći ništa neću dobiti. Bilo bi krasno kad bih ti mogao reći zašto će mom zahtjevu biti udovoljeno pa da padneš u nesvijest. Kako sam potplatio nadležnog službenika. Dao sam mu svu svoju ušteđevinu, ali ne žalim zbog toga. Ja već znam koga će mi dodijeliti za psihijatricu. Ženu koja je bila psihijatar ali je umrla u isto vrijeme kad i moja bivša psihijatrica. Psihijatrica čija smrt nije prijavljena. U računalima će ona i dalje živjeti. Tajno je kremirana, a njezin pacijent također je dao svu svoju ušteđevinu u želji da mu se nova psihijatrica ne dodjeljuje. U želji da ostane sam. Baš kao i ja. Podmićeni službenik je obojici strogo zaprijetio da nakon radnog vremena ne izlaze iz svojih stanova. Bilo bi sumnjivo da ih vide same. Bez psihijatara…»
- Dakle hoćete li ipak podnijeti svoj zahtjev? – upita službenik broja 1201004872348.
- Hoću – reče on odlučno i nasmiješi se. – Naravno da hoću.