Sjećanje: Mladi fantasti (Žarko Milenić)

 

 

MLADI FANTASTI

 

Kao brčanski gimnazijalac u travnju 1976. godine napisao sam prvu  znanstveno-fantastičnu priču pod naslovom "Ivan" (u svibnju 1980. godine druga verzija te priče pod naslovom "Ivanovi puževi" izašla je u beogradskom časopisu "Zmaj"; bila je to moja prva objavljena priča). U rujnu iste godine tu će priču nakon mog brata Dragana pročitati i naš prijatelj Vojislav Ružić koji će odmah napisati svoju prvu znanstveno-fantastičnu priču. Odlučili smo osnovati klub prijatelja znanstvene fantastike kada nam se pridružio Branko Starčević koji je također stanovao u našoj ulici. Klub je osnovan 19. rujna 1976. godine.

Klubu smo dali naziv "Mladi fantasti". Odlučili smo pokrenuti svoj list. Dali smo mu naziv "Orion". Prvi broj u "tiražu" od dva primjerka otipkala je pisaćim strojem moja ujakovična Jadranka iz Belog Manastira. U njemu su bile uvrštene priče, humoreske, prikazi i reportaže. "Orion" sam nosio svojim kolegama iz razreda na čitanje.

Ali već početkom listopada Klub se raspao. Dragan i Branko su izjavili da ih to više ne zanima. Klub će nastaviti s radom tek u srpnju 1977. godine kada izlazi drugi broj "Oriona". Na Draganov prijedlog sada je "Orion" pisan rukom (isprva je tekst tiskanim slovima pisao on, kasnije ja), korice su mu od hamer papira, a Dragan je radio naslovnu stranicu flomasterima. Glasilo izlazi jednom tjedno. Isprva na formatu A4, a od petog broja na A5. U njemu su objavljivane priče, novele u nastavcima, humoreske, feljtoni, prikazi, vijesti... Onda počinje izlaziti i godišnjak "Zagonetno sunce" ispisan u bilježnicama debelih korica na dvije stotine stranica s mnoštvom naših i prepisanih priča poznatih autora SF-a i fantastike. Pokrenuli smo i biblioteku SF priča "Rigel". Snimili smo na kaseti emisiju u kojoj smo čitali svoje priče, pjesme i humoreske. Na sastancima smo diskutirali o znanstvenoj fantastici. Naročito smo pri tome bili podstaknuti knjigom "Od Lukijana do Lunjika" (pregled povijesti znanstvene fantastike i antologija) dr. Darka Suvina. Ta mi je knjiga bila poticaj da mi naslov maturske radnje bude "Simbolika Krležinog djela Kristofor Kolumbo." Skupljali smo sve vezano za znanstvenu fantastiku. Čitali smo izdanja "Sirius", "Galaksiju", "Andromedu", knjige i stripove.

Početkom 1978. Klub napuštaju Dragan i Vojislav. Branko i ja pokrećemo prvi (i jedini) broj nove serije "Oriona" tipkan pisaćim strojem u deset primjeraka. Snimili smo i drugu emisiju s dopisnim članom Zlatkom Ocvirekom  iz Zagreba i mojim bratom Goranom.

Imali smo više dopisnih članova od kojih je najaktivniji bio Milan Đorđević iz Burovca (kod Petrovca na Mlavi, Srbija) i Stevan Milošević iz Bagrdana (kod Svetozareva, danas Jagodina, Srbija) koji je vodio Društvo Mladih istraživača "Kosmos". Osim znanstvenom fantastikom bavili su se (priredili su 1977. godine zbornik znanstveno-fantastičnih priča u kojem su uvrštene i priče "Mladih fantasta") i znanošću.

Klub "Mladi fantasti" je prestao s radom nakon točno dvije godine od osnivanja. Ja sam nastavio samostalno izdavati rukom pisan almanah "Zagonetno sunce" i "Rigel" do 1980. godine. Tada je izašla moja znanstveno-fantatična zbirčica "Raskrinkani bogovi" tipkana pisaćim strojem u pet primjeraka.

U lokalnom brčanskom listu "Graditelj". Branko Starčević je objavio svoju znanstveno-fantastičnu priču "Robot" koju je urednik iskasapio. O tome sam pisao u mom fantastičnom romanu "Pojela ih kiša" (Zagreb, 1995). Tamo spominjem i jednu Vojinu priču. U tom (i mom romanu "Uskraćeni") Vojo me nadahnuo za lik Vjeke, Dragan za lik Milana, a Branko za lik Bojana.

Kao član "Mladih fantasta" Dragan Milenić (1962) je napisao dvije priče i dvije humoreske. Nije se nastavio baviti pisanjem, ali je nakon gimnazije završio studij Likovne akademije u Novom Sadu. Danas živi i radi duboreze za stilski namještaj u  Torontu.

Vojislav Ružić (1962) je nakon gimnazije bio upisao studij književnosti  na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tamo je surađivao u studentskom listu svog fakulteta. Studij nije završio. U izdanjima Kluba je objavljivao priče, humoreske, pjesme i prikaze. Tragično je preminuo u Brčkom 1999. godine.

Branko Starčević (1961) se nakon završene škole za željezničare zaposlio kao pregledač kola u Brčkom. Zbog bolesti je rano umirovljen i danas živi u Brčkom. Nakon raspada Kluba pisao je pjesme i priče ali ne više znanstvenu fantastiku.

Milan (umjetničko ime Milan Georges Burovac) Đorđević (1961) je bio upisao studij uporedne književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu ali ga nije završio. Od 1991. godine stalno je nastanjen u Parizu. Piše poeziju, romane, drame, priče, filmsku i glazbenu kritiku na srpskom i engleskom jeziku. Tekstove objavljivao u raznim listovima i časopisima. Od tog dobar dio spada u znanstvenu fantastiku. Bavi se i skladanjem i grafičkim dizajnom.

Ja sam u izdanjima Kluba objavljivao priče, novele, humoreske, dramolete, feljtone i prikaze. Ponešto od toga s Brankom Starčevićem, ponešto s Vojislavom Ružićem. Jednu priču smo napisali sva četvorica zajedno. Bio sam član zagrebačkog Društva prijatelja znanstvene beletristike i fantastike "SFera" i osječke "Gaiae" te riječke "Aurore". Odlazio sam na konvencije "SFerakon" u Zagrebu, "Essekon" u Osijeku, "Rikon" u Rijeci i "Istrakon" u Pazinu. Priredio sam "Antologiju hrvatske znanstveno-fantastične priče" koja je izašla u Rijeci 2005. godine, a onda na makedonskom jeziku u Skopju 2008. godine.

 

Žarko Milenić