EPIZODA
Bio je to plan Brbljavog Bena. On je prvi predložio da bježimo. Pristao sam iako sam idućeg tjedna trebao biti pušten. Ali na slobodi, me nije čekalo ništa dobroga. Kad se samo sjetim da sam ovdje dospio zbog pljačke blagajne prodavaonice mješovitom rovbom. I to zbog moje žene i dvoje djece koji su mogli napisati knjigu "kako brzo i lako potrošiti tuđu plaću?". Naravno, riječ je bilo o mojoj plaći koja nije bila osobito visoka a dobijao sam je za ne baš lak posao koji nisam osobito volio.
Ovdje nisam morao raditi, jeo sam ukusniju hranu od one koju je, i to ne baš redovito, kuhala moja žena.
Ben je mene i Dana uspio nagovoriti da pobjegnemo.
- Kamo bi otišli? - upitah Bena.
- Na planet Heladar.
- Nisam čuo za taj planet - priznadoh. - Što se tamo radi?
- Ništa. To ti jer prava dembelija. Ništa, ama baš ništa ne radiš a svi ti želje ispunjavaju.
- To je utopija. Od čega bi se tako dobro živjelo kad se ništa ne radi?
- O, neboj se. Rade Heladarci ko crnci. Tamo samo uživaju rijetki Zemljani koji tamo zalutaju.
- Zašto baš Zemljani? - upita Dan.
- Jer su Heladarci potomci Zemljana i to je prvi razlog što nas visoko cijene...
- A drugi? - upitah.
- Jer smo tamo još uvijek rijetke ptice. I bolje da odemo što prije dok nisu drugi čuli za taj eldorado pa navalili u tolikom broju da im se Zemljani smuče za sva vremena!
Onda nam je Ben izložio svoj plan. Zatražit ćemo od upravnika zatvora posjet Kozmičkom muzeju. Tamo ćemo ući u jedan brod i - zbrisati. Ben je ovo dogovrio s direktorom Muzeja koji mu je pašanac. I onda pravac Heladar. Jednostavno da ne može biti jednostavnije!
Inače Ben je dospio u zatvor zbog dugog jezika. A zbog čega bi drugo? Napio se u nekoj birtiji i nešto prtljao o ljudskim pravima i nadmoći žena nad nama muškarcima.
Dan ne samo da nije volio pričati već ni pisati. Odbijao je potpisivati bilo kakvu potvrdu. Čak nije potpisao ni rješenje o presudi.
A onda je ispao prvi problem. Kako upravljati brodom? Bilo su za to predviđena dva načina. Sa Zemlje ili samostalno. Ovo prvo, naravnmo, nije dolazilo u obzir. Ben je priznao da o upravljanju nema pojma. Mislio je da znamo ja ili Dan. Narvno nisam se zadovoljio samo time da mu opsujem sve po spisku već i da ga svojski izmlatim. I ne bi mi pobjegao da neočekivano nije Dan rekao vrdeći kako on zna upravljati brodom.
A onda se ispostavilo da Ben za koga sam mislio da ne zna ni tko je otkrio Ameriku, voli operske urlatorije. Zaurlao (doduše ne tako visokim tonom kao njegovi omiljeni tenori) sam na njega. Htio sam sve elemente glazbene linije razbiti o njegovu ćelavu glavu. Opet je stvar izgladio DAn. Na ovom starinskom brodiću nije bilo zasebnih kabina. Dan je predložio da glazbu slušamo svatko po svom ukusu u određeno vrijeme, po dogovoru.
Ben nije bio sklon svađi ali me svojim postupcima dovodio do bijesa. Ali još više svojim tvrdnjama. Tako me pitao:
- Što misliš koji je najveći izum u povijesti čovječanstva?
Nisam o tome htio razbijati glavu. Školu sama davno završio i nisam volio kad me netko podsjeća na nju. Ovo izravno nije bilo u vezi sa školom ali me na nju strahovito podsjećalo. Nisam ništa rekao.
- Gramofonska ploča - reče Ben.
Nasmijao sam se. Ploče su izbačene iz upotrebe još krajem dvadesetog stoljeća. To jeste bio značajan izum. Prvi način bilježenja zvuka. Ali su ploče bile užasno nepraktične. Prosto je nevjerojatno kako su se održale cijelo stoljeće. Nezgodne za rukovanje, lako su se mogle oštetiti. Zvuk s njih nije baš bio kvalitetan...
- Kvalitetniji zvbuk je bio s ploča nego s compact discova koji su se nakon njih pojavili - izvali Ben.
- A zar nije bilo obrnuto? - začudih se.
- Nije. Zvuk s ploča je imao bolju rezoluciju. I bolju frekvenciju...
- Ti si kontraš! - ustvrdih. - Samo nije mi jasno kontriraš li mi ozbiljno jer tako stvarno misliš ili neozbiljno u cilju da me iznerviraš!
- A ti si neznalica!
Ben ovaj put nije uspio izbjeći moju pljusku. Primio bi i ostatak da nas Dan nije razdvojio. Teško onom koji s Benom nekamo mora putovati!
Upitao sam Dana:
- Koliko će dugo ovo trajati?
- Što?
- Kako što? Ovaj put do Heladora?
- Helador ni ne postoji.
Pogledah ga začuđeno. Onda upitah:
- Znao sam. A kamo onda putujemo?
- Mi ni ne putujemo.
- Ne putujemo?! A koga vraga onda radimo?!
- Glumimo.
- Kako to misliš "glumimo"?
- Ustvari ne glumimo. Glumim samo ja. Ja sam profesionalni glumac koji glumi ulogu zatvorenika. Vi ste pravi zatvorrenici. Ovo je prva epizoda.
- Čega?
- Telvizijske serije "Zvjezdane zavrzlame". To je spoj parodije na "Zvjezdane staze" i "Skrivene kamere".
- A je li i Ben znao o čemu se radi?
- Nije. Ja sam mu samo ispričao priču o Heladoru i predložio kako da pobjegnemo. Rekao sam mu da ti kaže kako je to njegova ideja jer ja ne volim kad me hvale. Naravno, Ben je to jedva dočekao.
- A koliko ćemo dobiti love za naše uloge?
- Dobit ću ja kao glumac svoj honorar. Vas dvojica nećete ništa. Vi ionako imate sve.
Poželih da ga pljusnem. Ali se u zadnji čas suzdržah. Pomislih kako je sigurno prvu epizodu ove glupe serije gledala i moja žena. Ona koja je uvijek govorila kako od mene ništa neće biti. Nije bitan novac. Bitna je slava. Ovu seriju gledaju milijarde!
- Kad će se snimati druga epizoda? - zanimalo me.
- Uskoro. Samo vas dvojica nećete u njoj glumiti.
Ovo zaista nisam očekivao.
- A zašto? - upitah.
- Vi niste glumci. Niste ni naturščici. Angažirat ćemo druge zatvorenike. Sada znate o čemu se radi i više ne bi bili spontani.
Opalih mu pljusku prije no što je Ben stigao reagirati. Ovo je zaista bilo spontano.
Bio je to plan Brbljavog Bena. On je prvi predložio da bježimo. Pristao sam iako sam idućeg tjedna trebao biti pušten. Ali na slobodi, me nije čekalo ništa dobroga. Kad se samo sjetim da sam ovdje dospio zbog pljačke blagajne prodavaonice mješovitom rovbom. I to zbog moje žene i dvoje djece koji su mogli napisati knjigu "kako brzo i lako potrošiti tuđu plaću?". Naravno, riječ je bilo o mojoj plaći koja nije bila osobito visoka a dobijao sam je za ne baš lak posao koji nisam osobito volio.
Ovdje nisam morao raditi, jeo sam ukusniju hranu od one koju je, i to ne baš redovito, kuhala moja žena.
Ben je mene i Dana uspio nagovoriti da pobjegnemo.
- Kamo bi otišli? - upitah Bena.
- Na planet Heladar.
- Nisam čuo za taj planet - priznadoh. - Što se tamo radi?
- Ništa. To ti jer prava dembelija. Ništa, ama baš ništa ne radiš a svi ti želje ispunjavaju.
- To je utopija. Od čega bi se tako dobro živjelo kad se ništa ne radi?
- O, neboj se. Rade Heladarci ko crnci. Tamo samo uživaju rijetki Zemljani koji tamo zalutaju.
- Zašto baš Zemljani? - upita Dan.
- Jer su Heladarci potomci Zemljana i to je prvi razlog što nas visoko cijene...
- A drugi? - upitah.
- Jer smo tamo još uvijek rijetke ptice. I bolje da odemo što prije dok nisu drugi čuli za taj eldorado pa navalili u tolikom broju da im se Zemljani smuče za sva vremena!
Onda nam je Ben izložio svoj plan. Zatražit ćemo od upravnika zatvora posjet Kozmičkom muzeju. Tamo ćemo ući u jedan brod i - zbrisati. Ben je ovo dogovrio s direktorom Muzeja koji mu je pašanac. I onda pravac Heladar. Jednostavno da ne može biti jednostavnije!
Inače Ben je dospio u zatvor zbog dugog jezika. A zbog čega bi drugo? Napio se u nekoj birtiji i nešto prtljao o ljudskim pravima i nadmoći žena nad nama muškarcima.
Dan ne samo da nije volio pričati već ni pisati. Odbijao je potpisivati bilo kakvu potvrdu. Čak nije potpisao ni rješenje o presudi.
A onda je ispao prvi problem. Kako upravljati brodom? Bilo su za to predviđena dva načina. Sa Zemlje ili samostalno. Ovo prvo, naravnmo, nije dolazilo u obzir. Ben je priznao da o upravljanju nema pojma. Mislio je da znamo ja ili Dan. Narvno nisam se zadovoljio samo time da mu opsujem sve po spisku već i da ga svojski izmlatim. I ne bi mi pobjegao da neočekivano nije Dan rekao vrdeći kako on zna upravljati brodom.
A onda se ispostavilo da Ben za koga sam mislio da ne zna ni tko je otkrio Ameriku, voli operske urlatorije. Zaurlao (doduše ne tako visokim tonom kao njegovi omiljeni tenori) sam na njega. Htio sam sve elemente glazbene linije razbiti o njegovu ćelavu glavu. Opet je stvar izgladio DAn. Na ovom starinskom brodiću nije bilo zasebnih kabina. Dan je predložio da glazbu slušamo svatko po svom ukusu u određeno vrijeme, po dogovoru.
Ben nije bio sklon svađi ali me svojim postupcima dovodio do bijesa. Ali još više svojim tvrdnjama. Tako me pitao:
- Što misliš koji je najveći izum u povijesti čovječanstva?
Nisam o tome htio razbijati glavu. Školu sama davno završio i nisam volio kad me netko podsjeća na nju. Ovo izravno nije bilo u vezi sa školom ali me na nju strahovito podsjećalo. Nisam ništa rekao.
- Gramofonska ploča - reče Ben.
Nasmijao sam se. Ploče su izbačene iz upotrebe još krajem dvadesetog stoljeća. To jeste bio značajan izum. Prvi način bilježenja zvuka. Ali su ploče bile užasno nepraktične. Prosto je nevjerojatno kako su se održale cijelo stoljeće. Nezgodne za rukovanje, lako su se mogle oštetiti. Zvuk s njih nije baš bio kvalitetan...
- Kvalitetniji zvbuk je bio s ploča nego s compact discova koji su se nakon njih pojavili - izvali Ben.
- A zar nije bilo obrnuto? - začudih se.
- Nije. Zvuk s ploča je imao bolju rezoluciju. I bolju frekvenciju...
- Ti si kontraš! - ustvrdih. - Samo nije mi jasno kontriraš li mi ozbiljno jer tako stvarno misliš ili neozbiljno u cilju da me iznerviraš!
- A ti si neznalica!
Ben ovaj put nije uspio izbjeći moju pljusku. Primio bi i ostatak da nas Dan nije razdvojio. Teško onom koji s Benom nekamo mora putovati!
Upitao sam Dana:
- Koliko će dugo ovo trajati?
- Što?
- Kako što? Ovaj put do Heladora?
- Helador ni ne postoji.
Pogledah ga začuđeno. Onda upitah:
- Znao sam. A kamo onda putujemo?
- Mi ni ne putujemo.
- Ne putujemo?! A koga vraga onda radimo?!
- Glumimo.
- Kako to misliš "glumimo"?
- Ustvari ne glumimo. Glumim samo ja. Ja sam profesionalni glumac koji glumi ulogu zatvorenika. Vi ste pravi zatvorrenici. Ovo je prva epizoda.
- Čega?
- Telvizijske serije "Zvjezdane zavrzlame". To je spoj parodije na "Zvjezdane staze" i "Skrivene kamere".
- A je li i Ben znao o čemu se radi?
- Nije. Ja sam mu samo ispričao priču o Heladoru i predložio kako da pobjegnemo. Rekao sam mu da ti kaže kako je to njegova ideja jer ja ne volim kad me hvale. Naravno, Ben je to jedva dočekao.
- A koliko ćemo dobiti love za naše uloge?
- Dobit ću ja kao glumac svoj honorar. Vas dvojica nećete ništa. Vi ionako imate sve.
Poželih da ga pljusnem. Ali se u zadnji čas suzdržah. Pomislih kako je sigurno prvu epizodu ove glupe serije gledala i moja žena. Ona koja je uvijek govorila kako od mene ništa neće biti. Nije bitan novac. Bitna je slava. Ovu seriju gledaju milijarde!
- Kad će se snimati druga epizoda? - zanimalo me.
- Uskoro. Samo vas dvojica nećete u njoj glumiti.
Ovo zaista nisam očekivao.
- A zašto? - upitah.
- Vi niste glumci. Niste ni naturščici. Angažirat ćemo druge zatvorenike. Sada znate o čemu se radi i više ne bi bili spontani.
Opalih mu pljusku prije no što je Ben stigao reagirati. Ovo je zaista bilo spontano.