Na današnji dan 19. 9. 1976. osnovan je Klub "Mladi fantasti". Evo kako sam osnivanje Kluba opisao u svom romanu "Uskraćeni". Tamo se Branko Starčević zove Bojan, pokojni vojislav Ružić je Vjeko, moj brat Dragan je Milan a ja sam Marko.
5. OSNIVANJE
Pada jesenja kiša a nas četvorica nismo znali što da radimo.
- Da se igramo "žmire"? – predlaže Bojan.
Odbijamo taj prijedlog moj brat Milan i ja. Soba je naša. Otac nije kod kuće. Ali naš najmlađi brat Mladen bi mu rekao i nas bi dvojica dobili batina. Kad smo se prošli put toga igrali došao je moj otac i izderao se na nas. Vjeko i Bojan su otišli svojim kućama a Milan i ja smo morali slušati "predavanje". Kad bi se to opet dogodilo da li bi Vjeko i Bojan morali izaći iako nemaju kišobrane?
- Da igramo karte? – predlaže Vjeko.
Nisu za to Bojan i Milan.
- Da vam sviram harmoniku? – predlažem.
- Nema smisla da ti sviraš kad ostali ne znaju svirat' – kaže Vjeko ozbiljno.
Pogledam ga i prasnem u smijeh.
- Da organiziramo turnir u šahu? – predlaže Milan koji od nas četvorice najbolje igra šah.
Igrali bi dvojica po dvojica. Onda prvi pobjednik protiv drugog i prvi poraženi protiv drugog. Pobjednik prošlog turnira bio je Milan.
- Ne dolazi u obzir – kaže Bojan.
- Zašto? – pita ga Milan.
- Nemamo dvije ploče.
- Donesi ti svoju.
- Po ovoj kiši? Malo sutra!
- Onda ćemo na jednoj – predlaže Milan. – Prvo bi Vjeko i ja igrali a vas dvojica bi gledali. Onda bi igrali Bojan i ja a ostala dvojica bi promatrali. Poslije bi se sastali pobjednici.
Onda sam se ja sjetio:
- Da vam pročitam svoju priču?
- Kakvu priču? – pitaju uglas Vjeko i Bojan jer nisu ni znali da sam napisao priču.
- Znanstveno-fantastičnu.
- Zar ti pišeš znanstveno-fantastične priče? – upita me Bojan.
- Pišem.
- Koliko si ih dosad napisao?
- Samo jednu.
Bojan i Vjeko se slažu da je pročitam. Čak i Milan koji je moju priču već pročitao.
I pročitao sam. Bojanu i Vjeki se priča svidjela.
Tada sam se sjetio kako sam prije dvije godine dobio ideju da napišem znanstveno-fantastični roman ali ga sve do sada nisam ni počeo pisati. Ideju sam bio zapisao u svoj dnevnik. Prepričao sam je Milanu. On mi je iznio neke svoje prijedloge. Ja sam u svom dnevniku dopisao kako mi se Milanovi prijedlozi ne sviđaju i da ih neću prihvatiti. Milan je pročitao tu stranicu, naljutio se i istrgnuo je iz bilježnice!
Kišilo je u četvrtak. U petak je Vjeko napisao svoju priču. Bojan u subotu. Klub smo osnovali u nedjelju. U Bojanovoj sobi. Zašto baš tamo? Kao prvo ta soba se nije nalazila u istoj kući u kojoj su živjeli Bojanovi roditelji. To nije bio slučaj sa sobom koju smo zajednički dijelili Milan i ja. Još kad bi tamo održali osnivački sastanak Kluba dosađivao bi nam naš desetogodišnji brat Mladen. Bojan nije svoju sobu ni s kime dijelio.
U svojoj sobi Bojan je bio pripravio novu bilježnicu u kojoj će vodi zapisnike sa sastanaka Kluba.
Glasovanjem je između više prijedloga prihvaćen moj da naziv kluba bude Mladi fantasti. Također je prihvaćen moj prijedlog da naziv našeg lista bude "Orion". Za tehničkog urednika lista izabran je Milan. Za glavnog urednika izabrali su mene. Za blagajnika, zapisničara i knjižničara Kluba izabran je Bojan. U njegovoj sobi bit će prostorija Kluba, uredništvo "Oriona" i knjižnica Kluba. Ja sam odmah donio sve svoje primjerke "Siriusa", mjesečnika koji je objavljivao znanstveno-fantastične priče, "Galaksije", mjesečnika za znanost koji je u svakom broju objavljivao po jednu do dvije znanstveno-fantastične priče, svoje znanstveno-fantastične knjige i stripove.
Pada jesenja kiša a nas četvorica nismo znali što da radimo.
- Da se igramo "žmire"? – predlaže Bojan.
Odbijamo taj prijedlog moj brat Milan i ja. Soba je naša. Otac nije kod kuće. Ali naš najmlađi brat Mladen bi mu rekao i nas bi dvojica dobili batina. Kad smo se prošli put toga igrali došao je moj otac i izderao se na nas. Vjeko i Bojan su otišli svojim kućama a Milan i ja smo morali slušati "predavanje". Kad bi se to opet dogodilo da li bi Vjeko i Bojan morali izaći iako nemaju kišobrane?
- Da igramo karte? – predlaže Vjeko.
Nisu za to Bojan i Milan.
- Da vam sviram harmoniku? – predlažem.
- Nema smisla da ti sviraš kad ostali ne znaju svirat' – kaže Vjeko ozbiljno.
Pogledam ga i prasnem u smijeh.
- Da organiziramo turnir u šahu? – predlaže Milan koji od nas četvorice najbolje igra šah.
Igrali bi dvojica po dvojica. Onda prvi pobjednik protiv drugog i prvi poraženi protiv drugog. Pobjednik prošlog turnira bio je Milan.
- Ne dolazi u obzir – kaže Bojan.
- Zašto? – pita ga Milan.
- Nemamo dvije ploče.
- Donesi ti svoju.
- Po ovoj kiši? Malo sutra!
- Onda ćemo na jednoj – predlaže Milan. – Prvo bi Vjeko i ja igrali a vas dvojica bi gledali. Onda bi igrali Bojan i ja a ostala dvojica bi promatrali. Poslije bi se sastali pobjednici.
Onda sam se ja sjetio:
- Da vam pročitam svoju priču?
- Kakvu priču? – pitaju uglas Vjeko i Bojan jer nisu ni znali da sam napisao priču.
- Znanstveno-fantastičnu.
- Zar ti pišeš znanstveno-fantastične priče? – upita me Bojan.
- Pišem.
- Koliko si ih dosad napisao?
- Samo jednu.
Bojan i Vjeko se slažu da je pročitam. Čak i Milan koji je moju priču već pročitao.
I pročitao sam. Bojanu i Vjeki se priča svidjela.
Tada sam se sjetio kako sam prije dvije godine dobio ideju da napišem znanstveno-fantastični roman ali ga sve do sada nisam ni počeo pisati. Ideju sam bio zapisao u svoj dnevnik. Prepričao sam je Milanu. On mi je iznio neke svoje prijedloge. Ja sam u svom dnevniku dopisao kako mi se Milanovi prijedlozi ne sviđaju i da ih neću prihvatiti. Milan je pročitao tu stranicu, naljutio se i istrgnuo je iz bilježnice!
Kišilo je u četvrtak. U petak je Vjeko napisao svoju priču. Bojan u subotu. Klub smo osnovali u nedjelju. U Bojanovoj sobi. Zašto baš tamo? Kao prvo ta soba se nije nalazila u istoj kući u kojoj su živjeli Bojanovi roditelji. To nije bio slučaj sa sobom koju smo zajednički dijelili Milan i ja. Još kad bi tamo održali osnivački sastanak Kluba dosađivao bi nam naš desetogodišnji brat Mladen. Bojan nije svoju sobu ni s kime dijelio.
U svojoj sobi Bojan je bio pripravio novu bilježnicu u kojoj će vodi zapisnike sa sastanaka Kluba.
Glasovanjem je između više prijedloga prihvaćen moj da naziv kluba bude Mladi fantasti. Također je prihvaćen moj prijedlog da naziv našeg lista bude "Orion". Za tehničkog urednika lista izabran je Milan. Za glavnog urednika izabrali su mene. Za blagajnika, zapisničara i knjižničara Kluba izabran je Bojan. U njegovoj sobi bit će prostorija Kluba, uredništvo "Oriona" i knjižnica Kluba. Ja sam odmah donio sve svoje primjerke "Siriusa", mjesečnika koji je objavljivao znanstveno-fantastične priče, "Galaksije", mjesečnika za znanost koji je u svakom broju objavljivao po jednu do dvije znanstveno-fantastične priče, svoje znanstveno-fantastične knjige i stripove.