Mjesec je osvojen!
Cha Po je odmah kineskim komunističkim vlastima ponudio Kentine usluge. U početku su se nećkali, ali kada su Cha Po i Mao Komunističkoj partiji potvrdili sva legendarna junačka djela koja je taj nabildani Rus učinio, oduševljeno su pristali. Tijekom astronautskih treninga morao se odreći alkohola što mu je jako teško palo, no ipak konzumirajući žvakaće gume s okusom etanola, pohađajući tečaje tai chija i akupunkture privremeno se odvikao.
Došao je i dan lansiranja. Veličanstvena raketa Don Fang Hong VI. (Istok je crven VI,) blistala je, željno očekujući svog astronauta.
Konzerviran kao sardina u svemirskom odijelu koje je isticalo njegove velike mišiće, s kineskom zastavom na ramenu, naš junak se počeo penjati u raketu. 1, 2, 3, 4 ... i UPS! Krivo zagazi, padne i zvizne od zemlju, a ljestve se raspadnu u stotinu komadića. Srećom, njegova je čelična glava zaustavila pad pa se nije strašno udario.
Nije bilo vremena da se postave nove ljestve jer je lansiranje bilo u tijeku. Mao zvižne i na lansirnu rampu munjevito dotrči slavni kineski košarkaš Yao Ming. Yao zgrabi Kentu svojom snažnom rukom i spretno ga ubaci u letjelicu kao basket-loptu u koš. Vrata space shuttlea se zatvore i Kinezi ga raketiraju u beskrajni univerzum.
Putovao je nekoliko beskonačno dosadnih dana. Vrijeme je kratio kartajući poker protiv samog sebe, slušajući pjesme Beatlesa i pijući kineski zeleni čaj, budući da nije imao nijedno drugo piće.
Na Mjesec je napokon stigao. Promotri koz prozor okolicu. Sve prašnjavo i pusto. Ni žive duše. Kenta se začudi da mu nitko nije došao poželiti dobrodošlicu. Stavi kacigu sa crnim skafandrom i naprti bocu s kisikom na leđa.
Prvo što je uočio kad je izašao na Mjesečevo površinu je da nigdje nema američke zastave. To ga pretjerano ne iznenadi.
„Nema nigdje zastave, znao sam! To je samo potvrdilo moje sumnje. Sve su to vražji Jenkiji iscenirali i snimili u filmskom studiju. Vukli su svijet za nos desetljećima. No sada će ova velika nepravda napokon će biti ispravljena", pakosno se nasmije i izađe s kineskom zastavom. Svečano izgovori:
„Ovo je sramotan dan za Amere, a veliki za Kinu! Now, I'm the Master of the Moon.“
Zabije koplje barjaka u tlo s crvenom kineskom zastavom. „Eh, da me sad vidi moj prijatelj Jurij Gagarin, bio bi ponosan na mene. Dobili smo Hladni rat", nasmije se zadovoljni Rus.
Svaki Kentin korak pomno su motrili i snimali kineski znanstvenici s komandnog centra na Zemlji.
„A sad da vidimo ima li na Mjesecu neke cuge. Dosta sam postio!“, reče on.
Iz radio-prijemnika se začu neljubazni glas: „Vraćaj se, pijanduro lijena, u space shuttle po lopatu za kopanje! Dosta si plandovao danima u letjelici, vrijeme je za rad! Trebaju nam uzorci Mjesečeva tla. Pokret!“
„Ja hoću nešto cugati! Ne mogu raditi ovako trijezan“, usprotivi se on.
„Dobit ćeš bačve bambusa kad se vratiš, priredit ćemo banket. A sad kreni!“, opet će glas.
„E ja baš hoću nešto pocugati SADA, idiote! Poslije - tko živ, tko mrtav!“
„Nemoj da se moramo vrijeđati, Ruse. Kopaj kad ti kažem!“
„Pa i neka grom sprži cijelu raketu samo da ne mora slušati tvoj antipatični glas!!!“, krikne Korda bijesno.
Izgleda da mu se želja ispunila jer jedna laserska zraka propara nebo i pretvori u prah svemirsku letjelicu.
Kenta umukne i stane ko skamenjen.
Na mjestu gdje je nekad stajala letjelica dolebdi ogromni leteći tanjur.
Kenta je pod šokom i dalje nijemo buljio, kad se vrata čudne letjelice otvore, a iz njih izađu dva mala greya. Greyi su mali izvanzemaljci sive kože, s četiri prsta na svakoj šapi, velikih glava i crnih bademastih očiju. Bili su mu visoki do trbuha.
„Dobrodošao na Mjesec, Korda“, reče mu izvanzemaljac.
Svemirska braća
Čim je prekinuta svaka veza s ruskim astronautom u službi Kine, znanstvenici iz Svemirskog istraživačkog centra zaključili su da je poginuo i već su ga oplakali. Sve državne novine su ga opisale kao tragičnog junaka koji je žrtvovao svoj život za kineski svemirski san. Iskreno rečeno, od samih znanstvenika je malo tko za njim plakao.
Onaj Kinez što je s njim komunicirao čak je i dodao:
„Glupi Rus, dobio je što je i zaslužio. Pogodio ga grom!“
Jedini koji su iskreno žalovali za njim bili su njegovi prijatelji Mao i Cha Po.
„Ovo je stvarno grozno", požali se Mao.
„Što? To što je tako neslavno završio?“, upita Cha Po.
„Ma i to, ali i ta stvar da se ne može organizirati pogreb bez trupla.“
Za to vrijeme, naš junak, živ i zdrav, upozna dva aliena. Budući da je bio sin Majke Prirode, Kenta je razumio sve jezike svemira. Kad se oporavio od iznenađenja, upitao je aliena koji mu se obratio:
„Kako znaš moje ime, stanovniče Mjeseca?“
„Kako ne bih znao, priče o tvojim herojskim djelima već znaju svi stanovnici naše galaksije, stari moj! Moje ime je Ebe, a moj drug je Zox. Ali, nismo ti mi zapravo s Mjeseca. Ja i moj kolega smo iz zvjezdanog sustava Zeta Reticuli, milijun milja odavde. Mjesec nije za kolonizaciju. Ovdje imamo samo podzemne baze za istraživanje tla koje je plodno rudama.“
„Drago mi je da sam vas upoznao, prijatelji, ali imam jedan veliki problem.“
„Ah, da. Zanima te kako ćeš se vratiti kući budući da smo ti uništili onu primitivnu orahovu ljusku što glumi svemirski brod? Žao nam je, ali samo smo tako mogli spriječiti da nas Zemljani snimaju. Ljudi su opasni. Bog voli, čovjek ubija.“
„Ma, zapravo sam vas htio pitati... imate li nešto za zamočiti grlo i jezik, kakvo alkoholno piće možda? Nisam ga okusio već mjesec dana, užas!“
„No problemo, u našoj bazi imamo najbolje žestice u cijeloj Mliječnoj stazi. Ne brini se ni za brod, posudit ćemo ti svoj leteći tanjur. I mi imamo pitanje...“, reče Zox.
„Samo reci, kolega.“
„Možemo li dobiti tvoj autogram? Mi smo tvoji veliki fanovi.“
„Naravno, brate, ali nemam papir i olovku.“
„Glupost! Koji primitivac još koristi ta jadna sredstva iz prapovijesti. Samo podigni prst u zrak i napravi potez kao da pišeš kistom“, reče Ebe.
Kenta učini kako su rekli i potpiše se u zraku. Kako je pravio zamahe svojim prstom pišući svoje ime i titulu Glavosjekač, pokreti su ostavljali zlatni trag koji je lebdio u zraku. Kao da je pisao na nevidljivu ploču. Kada napisa dva autograma, izvanzemaljci ih uhvate sa svoja četiri prsta, primaknu ih prsima i uguraju pod svoju sivkastu kožu.
On se nemilice začudi, a oni mu objasne:
„Tako ćemo uspomenu na tebe nositi uvijek na srcu.“
Nije baš sve razumio, ali ne kaže ništa, nego se uputi s njima do čudne okrugle kapsule. Iznenada se otvori kamenito tlo i otkrije tajni ulaz u još tajniju bazu. Kapsula ih odvede u duboku tamnu unutrašnjost. Baza je bila udobna, klimatizirana, dobro osvijetljena i ispunjena kisikom pa Kenta skine konzerva-odijelo u kojem se morao stalno kuhati.
Čim su stigli otprate ga u gostinjske odaje i ponude domaćim koktelom zvanim Moonkberry Moon Delight. Žedan i suha grla, Rus se nije dao moliti nego ga iskapi u jednom dahu.
„Uh, kako je dobro i žestoko! Pa ovo je bolje od naših napoja. Podsjeća malo na škotski viski", pohvali Kenta svoje domaćine.
„Naravno, to je sve kvalitetna roba. Ne proizvodimo mi ona sranja od zemaljskih bućkuruša“, nasmije se Zox.
Nakon što su se sva trojica obilno namazali Mjesečevom cugom, razveže im se jezik pa se dobro izrbljaju o svim zajedničkim temama – borbama, pustolovinama, alkoholu, seksu, drogi i rock and rollu. Otkrili su mu da je njihova civilizacija toliko napredna da kad tamo netko umre (životni vijek im je 400 godina) njegove ostatke odvedu u laboratorij gdje ga recikliraju i ponovno sastave pa on nanovo uskrsne.
„Ja sam riknuo već pet puta“, pohvali se Ebe.
Pričalo se i o glazbenim ukusima.
„I tako kažeš, kod vas na Zeti naviše slušaju space- elektroniku.“
„Da, bullshit! Ja i Ebe obožavamo rock, punk i heavy metal. Na Zeti nema toga kvalitetnog pa slušamo vašu klasiku - bendove kao što su The Beatles, Wings, The Offspring, Dio, Black Sabbath ili Manowar.“
„Oho, imate dobar ukus.
„Znamo sve o tebi, tvojim drugovima i neprijateljima te brojnim avanturama. Učili smo u školi i na faksu.“
„Ne mogu vjerovati! Pa zar sam tolko popularan?!“, zapanji se Korda.
„Proučavamo mi Zemljane tisuće godina, no ti si Kenta u našem zviježđu enormno popularan, a i na brojnim drugim planetima. Zanima li te još nešto o našim kontaktima sa Zemljanima kroz povijest ili otmicama? I zašto nismo javno objavili naše postojanje?“
„Uf, šta mene briga za to, nisam ja znanstvenik! Nek se s tim bakćaju političari, vojska i novinari ako žele. Meni je samo važno dobro se napiti, upecat kakvu zgodnu ribu ili razbit njušku nekom bedaku.“
„Tim bolje. Neke tajne je bolje čuvati za neka bolja vremena“, ustvrdi Ebe.
„Međutim, nešto me ipak strašno zanima“, nadoda Kenta.
„Reci, brate.“
„Imate hranu, imate cugu, a imate li dopu?“
„Misliš na one ekstazne biljčice koje vi zovete trava?"
„E baš to, Zox! Baš to mi treba!“
„Oh, to imamo!“, reče ovaj ozarena lica.
Zox ode u jednu prostoriju gdje je bila neka vrsta toplinskog staklenika u kojem su cvjetale različite vrste zetskih droga. Probere s biljki nekolicinu zrelih plodova. Smota travu i napravi jointove.
Dok su se tako drogirali Kenta opazi da ih netko stalno gleda skriven iza generatora.
„A tko je ovaj voajer? Zar niste pričali da vas je samo dvojica na Mjesecu?“, upita pokazujući na znatiželjnika.
„Fuj! Taj nije vrijedan ni da se spominje. Zove se Moronex i šef nam ga je uvalio preko veze da radi s nama. Ne podnosimo ga, užasno je glup i mrzovoljan. Ne obraćaj pažnju na njega“, odvrati Zox s gađenjem.
„Baš je ružan“, pomisli Kenta.
Na njegovu žalost, Moronex je imao telepatske sposobnosti pa mu pročita misli.
„Mama ti je ružna!“, zakrešta alien.
„Moja je mama Majka Priroda koja tebe nije rodila. Ti si patetično kopile!“, uzvrati mu Korda.
„Marš!“, cikne ovaj i izgubi se.
Kentino ugudno ljetovanje na Mjesecu odužilo se na dva mjeseca po zemaljskom vremenu. Svi su bili sretni i zadovoljni osim Moronexa koji ga je mrzio i bio mu zavidan.
Ebe i Zox poveli su Rusa svojim tanjurom na izlet po Sunčevom sustavu gdje je upoznao brojne nove prijatelje i isprobao brojna nova alkoholna pića od kojih je zapisao recepte za proizvodnju. Podijelio je na tisuće autograma.
„Zašto ja ne mogu ići s vama na ekskurzije, a Korda može?!“, zakriči Moronex ljutito.
„Netko mora ostat čuvat bazu“, smisli izliku Ebe.
Korda je zaključio da se predugo zadržao i da je njegova junačka šaka potrebna Zemlji. Oprostio se s prijateljima i obećao im da će komunicirati telepatijom, koju je u međuvremenu savladao. Ebe i Zox mu poklone jedan leteći tanjur, a on ga nakrca neophodnim namirnicama za put – alkoholnim specijaliteima sa svih planeta na kojima je bio. Mahne im još jednom, postavi uređaj na auto-pilot i odleti u svemirska prostranstva.
„Nedostajat će mi. Toliko mi se svidio da sam se gotovo zaljubio u njega“, počne cmizdriti Ebe.
„I meni se jako svidio. Ne srećeš povijesnu ličnost baš svaki dan!“, prokomentira Zox.
„Idioti! Zar vam nije jasno da će ovaj Zemljanin odati svojima naše postojanje i sve strogo čuvane tajne?!“, izdere se Moronex.
„Začepi gubicu, mulče!“, vikne Ebe i opali mu ćušku.
„Ima on i pametnijeg posla. Osim toga, nitko ne vjeruje luđacima i... pijancima“, zaključi Zox.
Moronex zbriše u svoje odaje.
„Dobit će svoje taj ruski majmun. Neće on nikome ništa izdati o našoj rasi kad ga ja dokrajčim“, bijesno promrmlja alien.
Dotle se Kenta udomaćio u zetskom svemirskom brodu. Ležao je u krevetu i degustirao namirnice. Nije prošlo ni pola sata od odlaska, a već se približavao Zemljinom atmosferi.
Napokon kući!
(odlomak iz romana)
